Pustujemo vunu uz pesmu

156

Da učenici u rasejanju ne žele da zaborave stare srpske zanate, pokazali su nam nedavno i đaci srpske dopunske škole u Moskvi, koja je u organizaciji Ministarstva prosvete Republike Srbije. Oni su nedavno u okviru vannastavnih aktivnosti naučili šta je to pustovanje vune. Valjanje, filcovanje ili presovanje vune je stari zanat, danas praktično zaboravljen. Ali, ne u srpskoj školi!

“ Bolje jednom videti nego sto puta čuti“, bila je izreka sa kojom su učenici zajedno sa svojom nastavnicom počeli rad sa vunicom, a u sklopu vannastavnih aktivnosti. Dakle, deca su saznala o tehnikama presovanja vune, načinima na koji se dobijaju vunene površine: mokro i suvo; pričali su i o tome kako se pre bojila vuna na prirodan način, koji odevni predmeti su bili najrasprostranjeniji i korišćeni, zašto je vuna zdrava, preporučljiva i dugovečna. Saznali su tokom radionice koliko je to zahtevan i težak fizički posao. I, tu su došli do  izreke “Čega se oči boje, to ruke rade“. Razmišljajući o smislu ove izreke, prionuli su na pravljenje državnih simbola. Neko je pravio trobojku, neko grb Srbije. Za rad im je bila potrebna deblja kesa na kojoj su nacrtali crtež, predmet koji su planirali da naprave. Lagano su izvlačili vunu iz klupka i slagali popreko i uzduž crteža, nakon čega su uzeli vruću vodu i sapun. Pažljivo su  trljali sapunicom preko slagane vune i kroz desetak minuta su već imali prvi nagoveštaj predmeta koji su želeli  da izrade. Uz rad pevale su se pesme posvećene rođendanu naše otadžbine, jer uz pesmu sve lakše ide. Deca su dobila dragoceno iskustvo i primer za nov hobi, jer su se svi zainteresovali kada će biti naredna radionica na istu temu. Sa sobom su kućama poneli predmete koje su sami uradili svojim vrednim ručicama, ali i veliku želju da još više saznaju o starim zanatima naših baka koje su svoje znanje prenosile sa kolena na koleno.

 Tekst napisala nastavnica Tatjana Beranović